Posjetila
je Kairo, Bec, Veneciju, Budimpeštu, Dubrovnik,
Rijeku, Pulu, Split, Rim….
Sa svih putovanja nosila je posebne utiske, poklone
koje ce mnogima darivati, neobicne sitnice koje
ce podsjecati na putovanja. Tokom boravka u Kairu,
ona je ta koja je ostavila poseban utisak na stanovnike
toga grada.Opcinila je sve ljude oko sebe: bijela,
jedra, sa dugom i gustom crvenom kosom djelovala
je tako božanstveno, cisto, nestvarno. Ljudi
su je na ulicama zaustavljali da bi je dotakli,slikali,
darivali su joj poklone… Djelovala je kao
pravi andjeo, kao najsvjetliji i najljepši
dragulj.
A ona? Ona je gledala svojim nježnim i plašljivim
pogledom, smješila se i bila sretna.
Naravno, najveca ljubav njenog
života bila je njena mama. Mersiha je znala
da je ljubav njene mame neizmjerna, da je ona
bila cvijet za njenu mamu kojeg je ona pazila,
gajila, brineci se da ima dovoljno svjetlosti,
da bude uvijek prva u svim planovima.
I ona je tu ljubav uzvracala svakodnevnom pažnjom,
pomoci, brigom.
Za rodjendane svoje mame birala je simbolicne
i neobicne poklone, ali ono što je bilo dražesno
bile su poruke koje su ti pokloni nosili.
Ona
je bila mamin kriticar, da li je frizura dobra,
da li je garderoba u redu.
Mamina podrska, cilj, život, sreca i smisao.
Ona i mama komunicirale su nježnim jezikom
dviju pticica, razmjenjujuci toplinu i radost
zajednickog zivota. Bile su zajedno jake, bile
su jedno u svim momentima koje život nosi,
u radosti i u teškim trenucima, koji nikada
i nisu bili tako teški, jer su imale jedna
drugu. Svi su znali kakva je to ljubav –
posebna i beskrajna.
Kcerka i majka – najbolje
prijateljice, drugarice, sestre, majka i kcerka.
Mersiha je umjela na neizmjerno
razumjevanje i pažnju uzvratiti najnježnijom
i najiskrenijom ljubavi, najmilijim i najtoplijim
rijecima, beskrajnim davanjem. Kao dvije sestre,
dvije zvijezde, svaka blista i zbog ove druge,
dva bisera tijesno povezana. Mersiha je svima
pricala o svojoj mami, o njihovoj sretnoj kuci,
mjestu prepune ljubavi.
Mersiha i ljubav su nerazdvojni
pojmovi.
