Studentski period pocinje upisom na Farmaceutski
fakultet, odlaskom u Sarajevo i iznajmljivanjem
stana na Koševskom brdu.
Index, predavanja, trema pred ispitne rokove,
studentska soba, džeparac, planiranje troškova,
skripte, nova poznanstva, studentska kantina…
Upoznala je i zavoljela Sarajevo. Planirala je
da u Sarajevu traži i zaposlenje.
Kupovala je u Skenderiji, Mercatoru,
Benetonu, šetala Baš-caršijom,
Titovom. I u Sarajevu je stekla puno prijatelja
a voljela ih je poznavati što više.
Njen mobitel je stalno zvonio,
poruke su stizale neprekidno. Svi su je nazivali,
jer su znali da ce jedino ONA imati vremena za
sve njih i da ce im pružiti svoju nesebicnu
pomoc.
U njenom notesu uredno su bili
zabilježeni brojni podaci: adrese i brojevi
telefona njenih prijatelja i rodbine, datumi njihovih
rodjendana, drugi znacajniji datumi i informacije.
Samo MERSIHA nije nikada ništa zaboravljala.
Muzika,
filmovi, knjige - to je bila njena pasija. Ona
je znala nove trendove, ona je znala nove pjesme,
nove tekstove, znala je ko je dobio Oskara i mnogo
vise. Ako si htjeo da provjeriš ili potvrdiš
neku informaciju upitaj nju, ona ce sigurno znati.Voljela
je lijepe stvari, lijepu odjecu, dobru muziku.
Na njenim usnama uvijek je bila neka pjesma. Govorila
je da je muzika nosi. A muzika – to su bili
njen glas i smijeh.
Putovala je da bi cula muziku.
Koncerti su joj bili posebna ljubav. Ispumila
je neke snove: Rolling Stones, U2, Sting. Slušala
je Balaševica, Alanis, Sinead O¨Connor,
Severinu. Voljela je gledati “Prijatelje”,
“Aly Mc Bell”, Oprah šou...
